Preventivno održavanje mit ili stvarnost?

 DEF: Održavanje je skup organizovanih aktivnosti koje se planski provode kako bi oprema  kontinuirano radila uz minimalni trošak.  

 Imajući u vidu rečeno u kombinaciji sa dnevnim zadatcima koje obavlja služba mašinskog održavanja mislim da je ovdje u prvom redu riječ o preventivnom održavanju. 

❓ Da li ste znali da firme koje imaju implementirano preventivno održavanje u prosjeku imaju manje za 25% zastoja i potrebe za korektivnim održavanjem?!

❓ Da li ste znali da je trošak korektivnog održavanja u odnosu na preventivno 3-5 puta veći?

❓ Da li ste znali da urgentni nalog za otklananje zastoja u proizvodnji košta 8 puta više od troška za nalog preventivnog održavanja?!

❓ Da li ste znali da sistemski implementirane aktivnosti preventivnog održavanja smanjuju ukupne troškove  održavanja do 30%?

❓ Da li ste znali da sistemski implementirane aktivnosti preventivnog održavanja povećavaju produktivnost za oko 21% dugoročno?

 ❓ Da li ste znali da sistemski implementirane aktivnosti preventivnog održavanja smanjuju broj povreda po radnom mjestu za 50% pravovremenim otklanjanjem uzroka koji mogu dovesti do povreda radnika i tako sprečava ogromone gubitke?!

❓ Da li ste znali da aktivnosti preventivnog održavanja sprečavanju kontaminacije proizvoda što je posebno važno u industriji hrane?

Obzirom da su aktivnosti mašinskog održavanja akcije na dnevnom nivou njihovo redovno izvršavanje stvara navike, a navike su ono čemu se vraćamo kada smo na autopilotu. 

Dobre navike dugoročno su pravi lijek a one treba da budu posljedica dobro postavljenog sistema. Glavni benefiti dobrih navika mogu se vidjeti u komparaciji ispod gdje se porede dva kompletno različita pristupa istom problemu:

PM ima fokus na dugoročnu perspektivu, pouzdanost i zdrave navike 

Idealno organizovano održavanje treba da bude u situaciji da bez preventivnog održavanja i sve druge aktivnosti ne mogu se realizovati. Dakle postaviti takve osnove da nije moguće raditi ako se aktivnosti planskog preventivnog održavanja ne implementiraju. Tu na scenu stupaju digitalizacija i kvalitetni KPI koji će favorizirati prevenciju u odnosu na korektivno održavanje.

Kada su u pitanju KPI  najbolje prakse u svijetu su:

🎯 Mjeriti MTBF srednje vrijeme između dva zastoja. 

🎯 Mjeriti MTTR srednje vrijeme popravke.

🎯 Mjeriti PM rate  stepen implementacije plana preventivnog održavanja.

🛠👯‍♂️ Efikasnost svakog uposlenika (broj intervencija)

🛠💰 Broj prekovremenih sati i troškove rezervnih dijelova.

⚠ Nije pametno mjeriti preveliki broj pokazatelja iako danas se sve može mjeriti.

🎯 Fokus treba biti na aktivnosti poboljšanja.

U svemu potrebno je imati adekvatan način vođenja radnih naloga a u današnje vrijeme optimalan način je implementacija CMMS sistema koji sve gore navedeno čini mogućim i mjerljivim.

Frederik Taylor i principi naučnog menadžmenta

        Glavni principi modernog menadžmenta koje koje propagira Taylor su univerzalni, primjenjivi za sve vrste poslova i biznisa. Ovi principi hvataju se u koštac sa najvećim izazovima a to su varijabilnost (isti input - drugačiji output) kao i sa nedopustivo lošom produktivnosti!

          U prošlosti na prvom mjestu je bio čovjek; međutim u budućnosti na prvom mjestu treba da bude sistem. To ni u kom slučaju ne znači da sposobni ljudi nisu potrebni čak naprotiv. Glavni zadatak sistema treba biti proizvodnja sposobnih ljudi koji će napredovati brže nego ikada ranije. 

        👍Koncept na kojem počiva moderni menadžment je: Vlasnik kapitala i radnik trebaju da imaju zajednički cilj povećanje produtivnosti uz obostranu korist. 

        👎Ovo je u potpunosti drugačije od pristupa koji su imali neki vlasnici biznisa da se radnik optereti do krajnjih granica a da se pri tome pokuša pregovorima doći do najmanje moguće dnevnice. Takav pristup je po svemu smrt za produktivnost i model koji nema budućnost. Ili ima ipak?! 

        Da bi postigli najveći moguću produktivnost radnik mora imati idealne uvjete i biti savršeno spretan u svom poslu. Kako bi to postigli vlasnik treba da obezbjedi uslove kako bi radnici prošli sve moguće obuke, treninge I to kroz cjelokupni radni vijek. Kroz trening razvijaju se vještine koje pospješuju produktivnost. Svaki bi radnik radio na jedan najbolji način  i pri tome ostvarivao najbolju moguću produktivnost bez obzira na kojoj poziciji radio. Na osnovu toga bi zarađivao više a vlasniku kapitala bi ostalo dovoljno. Zvuči dobro za sada. Vidjet ćemo gdje će nas odvesti ovo putovanje.

        Ono što se teško mjeri je angažiranost i zalaganje radnika. Kada tome dodamo koncpet u kojem su radnici plaćeni po danu a ne po učinku dobijamo sljedeći scenarij: Bez obzira što ima vrijednih radnika koji rade najviše što mogu i zarađuju svoju dnevnicu pošteno u istom košu su ljudi koji rade manje, nekim svojim tempom i lagano a pri tome zarađuju približno istu dnevnicu. U kratkom vremenu dolazi do smanjenja zalaganja angažiranog radnika i polako spušta svoj tempo na približno isti kao i njegov kolega. Zbog toga ne možemo se pouzdati u koncept slobodnog tempa i incijative. Incijativa jednostavno nema taj kapacitet da obezbjedi manju varijabilnost i dugoročnu produktivnost. 

     👊   Zbog toga Teylor predlaže: Kako bi ostvarili dugoročnu produktivnost najbolji performeri trebaju da budu bolje plaćeni od prosječnih I do 100%  i više. To će biti veliki motivator koji će povući najviše ljudi da se dodatno angažuju. Menadžment ce kontinuirano raditi na edukaciji i pomaganju radnicima da ostvare optimalnu produktivnost. Oni koji u razumnom roku ne naprave progres trebaju dobiti nova zaduženja u skladu sa svojim kapacitetima.

        Ovo mene neodoljivo podsjeća na neku vrstu pozitivne selekcije na kojoj je bazirana cjelokupna evolucija. Najbolji se promovišu! U društvu su sa isto tako ambicioznim ljudima i mogu dalje da poboljšaju sebe, sistem u krajnjoj mjeri sve oko sebe. Ovo su savešeni uslovi za rast i razvoj biznisa.

Problemi koji su se kasnije javili u praksi imaju uzroke u:

👉Pogrešnom shvatanju principa. 

👉Lošoj implementaciji promjena

👉Guranje ličnih interest u prvi i jedini plan

👉Pogrešno misljenje da se može napraviti promjena u kratkom roku

Iako je Tejlorizam na lošem glasu kao inženjer smatram da su principi korektni i po svemu važeći danas. Kao dodatak smatram da adekvatna planska implementacija prvog principa o kojem sam pisao može unaprijediti produktivnost održivo bez onog kad stane projekat vraćamo se na početne postavke I sve do sad izgrađeno se ruši kao kula od karata.

Bez obzira na sve što je rečeno u zadnjih 100 godina koncept koji propagira Taylor da je novac najveći motivator kod većine ljudi na svijetu pije vode!!

Ne želim sve zahtjeve svesti u jedan jer čovjek je neopisivo stvorenje sa nesagledivim brojen strana, zahtjeva i potreba koje trebaju biti adekvatno podmirene.

Zaključujem da je Taylor izdvojio jednu stranu koja definitivno obezbjeđuje najveću produktivnost a pri tome je ROI najbrži.